PAPRIKA je boja, miris i pola identiteta jela iz kotlića — a opet joj se posvećuje najmanje pažnje pri kupnji. Dobra mljevena paprika je intenzivno crvena (ne opeka-smeđa), miriše slatko i svježe, i nije starija od godinu dana. Stara paprika gubi boju, a dobiva onaj prašnjavi, gorkasti ton.

TRI KARAKTERA:
SLATKA nosi bazu i boju — nje ide najviše.
LJUTA se dozira žlicom, ne šakom: cilj je toplina koja raste kroz jelo, ne vatromet koji ubije ostale okuse.
DIMLJENA je začin, ne temelj — pola žličice da jelu koje se kuha na plinu ili kraće na drvima "posudi" dubinu vatre. Tko kuha na dobrom žaru, dimljenu često ni ne treba.

DOZIRANJE: na kotlić za 10-ak ljudi računaj 3-4 pune žlice slatke, pa gradiš. I zapamti zlatno pravilo iz članka o zaprški: paprika NE SMIJE izgorjeti — u vrelu mast s tekućinom u ruci.
ZA NATJECANJE: donesi svoju provjerenu papriku, nikad ne računaj na kupovinu "tamo negdje". Ekipe koje godinama pobjeđuju obično imaju i "svog" čovjeka za papriku — i to nije slučajnost.