EMAJLIRANI KOTLIĆ je klasika naših kotlićijada: brzo se grije, lagan je za nošenje i lako se čisti, a tanka stijenka znači da jelo reagira odmah čim pojačaš ili smanjiš vatru. Mana: emajl ne prašta udarce — okrhne li se, na tom mjestu hrđa.

LIJEVANO ŽELJEZO drži toplinu kao nijedan drugi: idealno za dugo krčkanje čobanca ili fileka, jelo se ne lovi za dno i oprašta ti ako vatra na tren padne. Cijena je težina — pravi kotlić od lijevanog željeza nosi se udvoje. Prije prve upotrebe obavezno ga 'zapeci' (izgori tvorničku zaštitu i premaži mašću), a nakon pranja uvijek posuši i lagano naulji.

INOX je najlakši za održavanje i ne hrđa, ali slabije drži toplinu i jelo se brže lovi za dno — traži stalno miješanje i mirniju vatru.

ZA NATJECANJE: većina majstora bira emajlirani (kontrola vatre) ili lijevano željezo (stabilnost okusa kod dugog kuhanja). Koji god odabereš — kotlić koji poznaješ vrijedi više od najskupljeg novog.
